Završje

Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na 240 metara visokom brijegu Završje. Bilo je to oduvijek poljoprivredno mjestašce obrađenih njiva, maslinika i voćnjaka, ali štavila se tu i goveđa koža za izradu obuće. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.

Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.

Danas se nalazi u pariškome Louvreu. Gotička pokaznica potječe iz 1849., a na njoj su prikazani Djevica Marija, sv. Ivan evanđelist i Krist koji izlazi iz groba. Do crkve smješten je veličanstveni kaštel Završje, sagrađen u 11. stoljeću i poznat kao palača plemenitih Contarinija. U unutrašnjosti se nalazi kućica na kojoj čitamo natpis "Hosteria di Valentino Valle". Sagrađena je 1579. Pred sjevernim vratima sagrađena je velika crkva sv. Ivana i Pavla, nova župna crkva, obnovljena 1792. Krase je četiri lezene, a apsida je kružnog oblika. Ima pet oltara i bogato je ukrašena.

 

Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre.

Uz nju je 1885. otkrivena nadgrobna ploča na kojoj se spominju razne povijesne ličnosti.  Drevno ime ovog srednjovjekovnog gradića čuva se u talijanskom obliku Piemonte. Pod njime je poznat još od 1102., kada ga je istarski markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. U dokumentima iz 1341. i 1508. spominje se kao Pyamont ili Poymont. Nijemci su ga 1427. nazvali Pemund. 1300. Završje je pripadalo pazinskim grofovima. Zatim ga zauzima Venecija, koja se morala oduprijeti hrvatskim jedinicama krčkoga grofa. 1360. Završje su bezuspješno napale tršćanske snage patrijarha Lodovica de' Della Torrea i njihova biskupa Negrija, budući da su ovi u to doba bili u ratu s pazinskim grofovima. 1374. mjesto dolazi pod Austrijsku vlast i biva uzdignuto na položaj feuda.

Na njegovom je čelu sada kapetan, ima zasebnu upravu, vlastiti urbar i načelnika.                             U to vrijeme, krajem 14. stoljeća, započinje polagano doseljavanje hrvatskih porodica na to područje. Gospoštiju Završje austrijske su vlasti ustupale uz godišnju pristojbu, pa su se tu izmijenili mnogobrojni vlasnici. Nakon 1412.  Završje je više puta napadala Venecija, tijekom ratova koje je vodila protiv Mađara, Turaka i Austrijanaca. To je potrajalo do 1511., kada ga je i službeno zauzela. Pripojenje je međutim ratificirano tek Wormskim mirom. 1530. gospoštija Završje stavljena je u Veneciji na dražbu i dodijeljena Giustignanu Contariniju.

Njegovi nasljednici držali su ga do 19. stoljeća. Tada je potpao pod Napoleonovu vlast, a nedugo zatim pod Austriju. Dobro organizirana Austrijska vlast donijela je prosperitet ovom kraju, pogotovo izgradnjom uskotračne željezničke pruge "Parenzana". Razvitak trgovine pridonijelo je intenziviranju poljoprivredne proizvodnje, posebno voćarstva i povrtlarstva. Obrtništvo je također doživjelo procvat. Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora. Pariškim Sporazumom o miru sa Italijom Završje je pripalo FNRJ Jugoslaviji.  Zbog ekonomskih i političkih razloga uslijedilo je masovno iseljavanje, tako da od nekadašnjih devedeset obitelji sada u samom gradiću živi četrdesetak stanovnika.

Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu.

         
              
                       

 

          ©: Općina Grožnjan - Comune di Grisignana, Izrada: Studio WEB ART

Internetska stranica za potpunu funkcionalnost koristi Kolačiće (Cookie).