O Grožnjanu
Grožnjan je vjerojatno dobio ime zahvaljujući svom smještaju na kamenom brežuljku, latinski zvanom Grisium, a odatle antičko ime Graeciniana, odnosno Grisignana. Smješten je na 289 metara nadmorske visine. Iz Grožnjana se pruža predivan pogled na dolinu rijeke Mirne na jugu, a prema istoku na Motovun i Učku.
Na zapadu pogled seže sve do mora. GROŽNJAN je sa sjevera i sjeveroistoka okružen nešto višim brežuljcima na kojima se nalaze sela Vrh Roman i Peroj, odnosno Pertići i Kalčini.
Bez obzira na svoje nesumnjivo romansko porijeklo, Grožnjan je u pisanu povijest ušao kao kaštel (Castello) i danas prepoznatljivih obrisa.
U grad se ulazilo na dvoja vrata, Velika i Mala. Velika vrata postoje danas, a u prošlosti su bila opskrbljena pokretnim mostom kao dijelom obrambenih zidina koje su štitile kaštel od vanjskih neprijatelja. Mala vrata sa zapadne strane nisu sačuvana, no ovdje još uvijek stoji venetski stup na kojem se danas vijori općinska zastava.
Raspored kuća tipično je srednjovjekovan, a dominantni stilovi građenja koji se mogu vidjeti na nekim reprezentativnim građevinama renesansni su (gradska lođa) i barokni (župna crkva svetog Vida, Modesta i Krešencije). Od samog svog nastanka u feudalno doba, kaštel je GROŽNJAN s pripadajućim mu teritorijem bio pretežno usmjeren na poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju, a dolaskom Venecije i na trgovinu drvom i ribarstvo.
GROŽNJAN je smatran primorskim mjestom sve do XIX. stoljeća. Najviše su uspijevale žitarice, vinova loza i masline. Grožnjansko područje obilovalo je pašnjacima na kojima se uzgajala krupna stoka, a mnoge livade za pašu iznajmljivale su se stranim stočarima. Uzgajala se i sitna stoka, tj. ovce, koze, svinje i perad.
Luka Baštija, koja je služila za odvoz poljoprivrednih proizvoda i drvne građe za venecijansko brodogradilište, te dovoz razne trgovačke robe koju su trgovci dovozili s raznih strana, bila je vrlo značajna za GROŽNJAN.
Od grožnjanskih obrtnika isticali su se mlinari, pekari i prodavači kruha, mesari. Kovači su djelovali po potrebi. Prva javna gostionica otvorena je 1358. godine. Nakon zadnje epidemije kuge, 1630. godine, područje Grožnjana nastanili su obrtnici iz Karnije – zidari, klesari, krojači, postolari, kolari i drugi.
GROŽNJAN je od samog početka venecijanske uprave posjedovao vlastiti fontik, odnosno skladište žitarica i brašna koje je za grožnjansko područje bilo vrlo važno u doba oskudice (kareštije). Inače, seljaci iz grožnjanske okolice mljeli su svoju pšenicu u dvama državnim mlinovima i niz manjih, privatnih na pritocima Mirne.
Za grožnjansku je poljoprivredu XVIII. stoljeće bilo posebno važno jer su venecijanske vlasti poticale razvoj vinogradarstva i maslinarstva, što dokazuju podaci o odličnoj kvaliteti vina, posebno crnog namijenjenog za tržište i podaci o brojci uljara na grožnjanskom području koja se, prema potrebi, kretala od 5 (1781. godine) do 8 (1796. godine).
Ratarstvo, stočarstvo i obrtništvo, povezani s trgovinom preko luke Baštije, bile su dominantne privredne djelatnosti na Grožnjanštini sve do prodora kapitalističkih odnosa proizvodnje, pa čak i tijekom njih.
Kapitalizam je prouzročio svekoliku pauperizaciju seljaštva i stvaranje tankog sloja bogatih seoskih posjednika na selu, a to je izazvalo veliku zaduženost seljaka. Razvojem robne proizvodnje, modernizacijom prometa i veza te povećanom robnom razmjenom, razvijaju se i seoska srednja i gradska buržoazija, pa valja spomenuti izgradnju istarske željeznice koja je povezivala Divaču s Pulom.
Puštena je u promet 1876. godine. Izgradnja Parenzane bila je lokalno značajna. Uskotračna željeznica puštena u promet 1902. godine, povezivala je Trst i Poreč, a na području Grožnjanštine prolazila kroz Grožnjan, Kostanjicu i Završje. Parenzana je doprinijela povećanju robne razmjene, a time su se poboljšale perspektive poljoprivrednih proizvođača, lokalnih trgovaca i obrtnika. Mnogi su pronašli i svoje prvo zaposlenje.
Osobito ako to razdoblje usporedimo s predratnim, I. svjetski rat i početak fašističke vladavine u Italiji negativno su se odrazili na razvoj Grožnjanštine, kako u političkom (ukidanje institucija demokratskog odlučivanja i trajno odnarođivanje slavenskog stanovništva), tako i ekonomskom smislu (oduzimanje zemlje sitnim posjednicima i seljacima na javnim dražbama, velika zaduženost poljoprivrede i uvođenje ekonomskih povlastica po političkom ključu).
Pad fašizma u Italiji 8. rujna 1943. godine značio je za Istru početak oružanog ustanka protiv nacizma koji se na istarskom tlu odupirao sve do konačne propasti u svibnju 1945. godine.
Stanovništvo Grožnjanštine izravno se uključilo u borbu protiv novog okupatora osnivanjem grožnjanskog partizanskog bataljona 9. rujna 1943. godine. Nove poteškoće za Grožnjanštinu nastale su po oslobođenju 1945. godine.
Međunarodne i domaće okolnosti, nastale stvaranjem nove jugoslavenske države nakon II. svjetskog rata, prouzročile su Grožnjanštini neviđen egzodus stanovništva usporediv s mnogobrojnim epidemijama kuge koje su, počevši od XIV. stoljeća nadalje, u više navrata zahvaćale GROŽNJAN i njegovo područje.
GROŽNJAN je danas Grad umjetnika osnovan 1965. godine. Od 1969. godine u njemu djeluje i Kulturni centar Međunarodne federacije Muzičke omladine, odnosno današnji Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži. Njihovo djelovanje uvelike je promijenilo značenje Grožnjana i učinilo ga prepoznatljivim umjetničkim i kulturnim odredištem svjetskih razmjera. GROŽNJAN i pripadajuća mu veća naselja (Kostanjica, Završje, Antonci, Makovci, Šterna, Kuberton, Vrnjak i dio Bijelih Zemlji) danas čine Općinu koja je ponovno osnovana 1993. godine.
