Vrnjak
Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se uspinje nalijevo, uz desnu obalu potoka Bazuje. Nakon 1 kilometra prelazi se mostić od željeznih pragova punjenih šljunkom. Ovdje je nekoć postojao mlin, od kojega su preživjeli samo temelji. Prelazimo zatim na lijevu obalu, da bismo nakon 2 kilometra daljnjeg uspinjanja stigli do tog sasvim napuštenog sela, smještenog na visini od 320 metara. Prazne kuće, bez vrata i prozora, puteljci zarasli u bagreme – sve to stvara sumoran ugođaj.
Crkvica je smještena 50 metara iznad sela, na uzvišici s koje pogled dopire daleko. Napušteni su i ona i groblje, smješteno uz crkvu. Bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, a potječe iz 1892., o čemu svjedoči godina urezana u vapnenac na portalu. Posvećena je 1901.
Kroz raskriljena vrata ukazuje se unutrašnjost, u kojoj se još uvijek nalazi oltar, dok je ostali inventar uklonjen. S uzvišice na kojoj se crkva nalazi pruža se pogled na selo u podnožju.
Crkva ima dvostruku preslicu, bez zvona. Do 1930. pripadala je šternskoj župi, a onda je pripojena onoj sa sjedištem u Brdima. Pred selom se nalazi pobrđe Gradinja ili Gradenje, koje završava vrhom Fineda.
Okruženo je kestenima, hrastovima i voćkama, ispresijecanima neobrađenim površinama koje se koriste kao pašnjaci za koze i konje. Nakon crkve stočni se put uspinje pobrđem do Dugog Brda, također gotovo sasvim napuštenog seoceta. Potok Bazuja protječe zapadno od sela. Izvire u Brdima, a ponire u jamu na rubu asfaltirane ceste koja od Marušića vodi prema Šterni. Nekoć su tu radila dva mlina.
