Kuberton
Na cesti od Marušića prema Šterni, nakon skretanja koje vodi prema Vrnjaku, zakreće se nalijevo uzbrdicom prema Kubertonu. Put dug 1,5 km prolazi kroz sela Gomilu Donju i Bušlete. U dvjema Gomilama pronađeni su pretpovijesni humci. Kuberton je smješten na vrh brda, u prelijepoj prirodi, okružen kestenicima.
Crkva je bila posvećena sv. Lovri i u njoj se još nalazi drveni oltar, ostali inventar je uglavnom ukraden. Monsinjor Parentin sjeća se da je crkva imala i veliku dragocjenost: pobakreni procesijski križ s obostranim izbočenim prikazima i brončanim raspelom u čiju je stražnju stranu bila ugrađena ocakljena pločica s nebeskim simbolima na plavoj pozadini.
Djelo je potjecalo iz 13. stoljeća, a nepoznato je gdje se danas nalazi. U jednom od oltara kubertonske crkve pronađena je 1655. zapečaćena pergamena s upisanom godinom 1543.
Bilježila je posvećenje crkve sv. Lovre od strane otpadničkog koparskog biskupa Pier Paolo Vergerio. U crkvenom smislu Kuberton je pripadao Šterni, a bio je feud novigradskog biskupa. U 13. stoljeću pripadao je Filipu di Cosiliaco, vazalu goričkoga grofa Majnarda III. On je 1250. potvrdio potomcima Andree de Cirlago da je to mjesto prodao njihovom ocu. Nakon pripojenja Republici Veneciji u 16. stoljeću Kuberton postaje posjedom obitelji Vergerio, a onda dijelom i obitelji Del Bello, kojoj 1585. biva priznata opća investitura. Posjed zatim kupuju Belli, koji ga daju kao miraz kćeri udanoj za nekog Groppa iz Pirana.
Kao privatan posjed, Kuberton je zadržao vlastitu sudbenu vlast sve do propasti Republike Sv. Marka, 1797.g. Nakon toga Kuberton dijeli sudbinu Šterne odnosno Grožnjana. Imalo je školu, obrtnike, jaku poljoprivredu, a nakon II svjetskog rata, zbog egzodusa, ostao je prazan i devastiran. Zadnjih godina malo života vratilo se u Kuberton, počela je obnova kuća. Prije ulaska u selo puteljak na vrhu uzbrdice vodi kroz borik do starog groblja i nekadašnje crkve, posvećene sv. Margareti
